“Štaviše, ustavne i zakonske odredbe idu za tim da osiguraju uticaj na tužilaštvo. Evo na primer, javni tužioci, starešine u jednom strogo centralizovanom sistemu, javnom tužilaštvu, biraju se u političkim organima. Dakle, jedna linija uticaja na javno tužilaštvo je način izbora”, rekao je Ilić za novi broj nedeljnika Vreme.
Prema njegovim rečima, “druga linija uticaja je nadredjenost ili hijerarhija u tužilaštvu”.
“Unutar tužilaštva postoji sistem nadredjenosti kakav ne postoji ni u jednom drugom državnom organu. Svi javni tužioci i zamenici su potpuno potčinjeni Republičkom javnom tužiocu i neposrednom višem javnom tužiocu. Kada tome dodate da se, po mom uverenju, na poziciju Republičkog javnog tužioca nepogrešivo biraju provereni i podobni, onda od samostalnosti ili autonomije ne ostaje skoro ništa”, rekao je Ilić, navodeći kao jedan od izuzetaka primer nekadašnjeg republičkog tužioca Siniše Simića.
“To znači da BIA i tajne vojne službe mogu da prisluškuju i organizuju tajno praćenje, istina pod drugim uslovima i po drugačijem postupku od praćenja i prisluškivanja koje se vrši u krivičnom postupku”, objasio je Ilić.
“Vojne službe, takodje mogu da primenjuju posebne mere prisluškivanja i tajnog praćenja, predlog za primenu mera daje direktor službe, ali primenu mera odobrava predsednik Vrhovnog kasacionog suda”, naglasio je Ilić.