Na istu kaznu osudjen je, kao neposredni izvršilac, i Aleksandar Marinković, koji je u bekstvu, a za kojeg je sud utvrdio da je bacio Molotovljev koktel u garažu Jovanovićeve kuće.
Na četiri godine osudjen je Vladimir Mihailović, u to vreme aktivni policajac, koji je kao posrednik pronašao izvršioca tog dela.
Sudija Slavko Žugić je rekao da je šteta na kući veća od četiri miliona dinara i uputio Jovanovića na parnicu kako bi mu bila nadoknadjena.
“Jovanoviću nije upaljena jakna ili vikendica, već dom, što je osnovno ljudsko pravo predvidjeno i evropskim konvencijama”, rekao je Žugić, precizirajući da je Simonović osudjen za teško delo izazivanja opšte opasnosti.
Govoreći o toku postupka, on je rekao da je prošao trnovit put jer sve vreme odbrana sprovodila opstrukciju, nakon čega su neki od advokata reagovali dobacujući da to nije tačno, na šta je uzvratio – “ko ne želi da sluša može da napusti sudnicu”.
Kako je sudija Žugić nastavio da o tome govori, većina advokata i optuženi to su i uradili.
Prema njegovim rečima, nijedan razlog za izuzeća koja je odbrana podnela nije imao osnova, što je “najveći znak slabosti odbrane”.
“Odbrana je tražila i moje izuzeće. Zbog uvreda časti mene i suda pokrenuću poseban postupak”, naveo je Žugić, prema čijim rečima ga je odbrana optuživala da sudi i po nalogu predsednika države Aleksandra Vučića.
On je rekao i da niko sa strane, odnosno van suda, nije nikad tražio neku informaciju od njega niti bi je dobio.
Obrazlažući presudu, naveo je da je krivično delo učinjeno sa umišljajem, optužnica dokazana i kazna odredjena u propisanim granicama.
“Odbrana je tvrdila da ne postoji posredno podstrekavanje, to bi značilo da nikad ne bi mogao da bude kažnjen naručilac krivičnog dela”, rekao je Žugić.
Podsetio je da je Marinković na saslušanju u tužilaštvu detaljno opisao svoju ulogu, dodajući da je to povrdjeno presudom pevačici Bojani Cvetković Šijački, koja je zaključila sporazum sa tužilaštvom o priznanju krivice i kažnjena sa šest meseci zatvora kao i da plati 50.000 dinara.
Ona je, zaključujući sporazum, navela da je dovezla kolima Marinkovića da kuće Jovanovića.
Takodje, dodao je Žugić, Marinković je na saslušanju priznao da je prihvatio da baci flažu sa benzinom na kola u garaži Jovanovića, zbog novčane koristi.
Žugić je naveo da je Mihailović u tužilaštvu takodje detaljno ispričao šta se dešavalo, ali je na sudjenju “promenio priču” kao da je sam smislio da zaplaši Jovanovića, kako bi njegova supruga napredovala u službi, jer je zaposlena u opštini, gde je Simonović bio predsednik u tom trenutku.
“To nije ni životno ni prirodno”, rekao je Žugić.
On je zamerio Jovanoviću što je često, nakon glavnih pretresa, izjavljivao da je Simonović pod zaštitom, kao i da se vidi da to nije tačno.
Jovanović je, kasnije, u izjavi novinarima, objasnio da nije ni mislio na sudiju već na to što je protiv Simonovića podnosio ranije niz krivičnih prijava za malverzacije ali su “ostale u fioci”.
Komenetarišući pisanje medija, on je rekao da javnosti treba da bude informisana, ali ne “u sitna creva, da li sam nekom rekao ti ili drugom vi”.
“Novinari budite malo strpljivi da bude pravosnažna presuda pa pišite danima i mesecima”, rekao je Žugić.
Kako je navedeno u optužnici, Simonović je od Mihailovića tražio da nadje nekog da zaplaši Jovanovića, koji je objavio niz tekstova optužujući ga malverzacije, tako što će mu zapaliti kola, koji je zatim kontaktirao Igora Novakovića.
Protiv Novakovića postupak je razdvojen.
“Marinković je to prihvatio jer mu je Novaković obećao da će mu prostiti dug i još ga nagraditi. Razbio je staklo na vratima garaže i na kola Jovanovića bacio koktel molotov posle čega je vatra zahvatila kuću”, navedeno je u optužnici, čije je dokaze sudija Žugić prihvatio.